Minber.ba

Posjetite naš Facebook kanal Posjetite naš Youtube kanalPosjetite naš Vimeo kanal

Poljubac i dodir supruge onome ko posti (Ramazanska besjeda 10. dio)

Aiša, radijallahu anha, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao poljubiti i dodirivati (suprugu) dok je postio, ali je on najbolje od svih ljudi kontrolirao svoju želju, tj. najbolje je kontrolirao svoju (tjelesnu) potrebu.

U drugom predanju ona kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio bi (svoju suprugu) u ramazanu, a bio je postač.” Hadis bilježi Muslim.

U još jednom predanju koje Muslim bilježi od Aiše, radijallahu anha, ona kaže: “A ko je od vas (u stanju) kontrolirati svoju želju kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, (bio u stanju) kontrolirati svoju želju?”

U predanju koje bilježi Ebu Davud od Aiše, radijallahu anha, ona kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio bi me, a postio je, a i ja sam postila.”

Ibn Hibban bilježi od Ebu Seleme b. Abdurrahmana da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ljubio je neke svoje supruge dok je postio.” Upitao sam Aišu: “Je li to bio obavezni ili dobrovoljni post?” “Činio je to dok je postio i obavezni i dobrovoljni post”, rekla je.[1]

Hafsa, radijallahu anha, prenosi da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, znao poljubiti (svoju suprugu), a bio je postač.” Hadis bilježi Muslim.[2]

Omer b. Ebu Selema, radijallahu anhu, prenosi da je pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Smije li postač poljubiti (suprugu)?”, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pitaj ovu”, tj. Ummu Selemu – i ona ga je obavijestila da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to činio. On je tada rekao: “Allahov Poslaniče, Allah je tebi oprostio sve ranije i kasnije grijehe”, na što mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Allaha, ja sam među vama najbogobojazniji i najviše Ga se plašim.” Hadis bilježi Muslim.[3]

Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, prenosi i kaže: “Bio sam veseo pa sam poljubio (suprugu), a postio sam, nakon čega sam rekao: ‘O Allahov Poslaniče, danas sam učinio strašnu stvar, poljubio sam (suprugu), a postio sam.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao me: ‘Šta misliš da si vodom isprao usta, a postiš?’ Rekao sam: ‘To ne smeta.’ ‘Pa zašto (pitaš)?’, reče mi Allahov Poslanik.” Hadis bilježi Ebu Davud.[4]

Pouke i propisi

  1. Postaču je dozvoljeno da poljubi i dodiruje svoju suprugu, svejedno radilo se o obaveznom ili dobrovoljnom postu, u ramazanu ili izvan njega, starcu ili mladiću, ako je siguran da mu strast neće izmaći kontroli i da tokom posta neće učiniti zabranjenu radnju, a to je spolno općenje ili ejakulacija.
  2. Pod riječju “dodir” u hadisu se misli na dodirivanje dva tijela, kao što je dodir i prislanjanje, a ne misli se na spolno općenje, jer spolno općenje kvari post.[5]
  3. Ako postač poljubi svoju suprugu, ili je dotakne, ili je prisloni uza se, ili tome slično, pa ejakulira, njegov post bit će pokvaren, ali se i pored toga treba sustezati od svih radnji koje su inače postaču zabranjene do iftara i obavezan je učiniti keffaret uz pokajanje (tevbu) i traženje oprosta (istigfar), jer Uzvišeni Allah u hadisi-kudsijju kaže: “(Postač) ostavlja svoju strast, svoju hranu i svoje piće radi Mene.”[6] U drugom predanju kaže se: “…i ostavlja svoju strast radi Mene i ostavlja svoju suprugu radi Mene.”[7]

Ali, ako iz njegovog spolnog organa izađe samo sluz (koja se pojavi prije izlaska sperme, tj. mezj), post mu neće biti pokvaren i nije dužan ništa učiniti (ni napostiti, niti učiniti keffaret), prema preferirajućem mišljenju učenjaka[8], ali bi trebao izbjegavati nadražaje koji ga mogu odvesti do harama.

  1. Hadisi su potvrdili da dozvoljenost poljupca postaču nije Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, privilegija, nego je to dozvoljeno svim njegovim sljedbenicima, uz uvjet da poljubac ne dovede do onoga što je zabranjeno, a to je ejakulacija i spolno općenje.[9]
  2. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najbogobojazniji čovjek, jer od svih ljudi on je najbolje poznavao Allaha.[10]
  3. Iz hadisa se razumije obaveznost odbacivanja cjepidlačenja i pretjerivanja u vjeri ili vjerovanja da je samo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo dozvoljeno poljubiti svoje supruge, a da to nije dozvoljeno njegovim sljedbenicima. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rasrdio se kada se povela rasprava o tom pitanju, pa je rekao: “Tako mi Allaha, ja sam među vama najbogobojazniji i najviše Ga se plašim.”[11] A u drugom hadisu navodi se: “…i najbolje od svih vas poznajem Allahove granice.”
  4. U hadisima se uočava nastojanje ashaba da saznaju halal i haram, i njihova bogobojaznost i strahovanje od onoga što će im pokvariti njihove ibadete ili umanjiti nagradu za njih.
  5. U ovim hadisima nalazi se odgovor ekstremnim sufijama, koji sebe ili svoje šejhove oslobađaju nekih ili svih šerijatskih obaveza pod izgovorom da su oni dostigli stepen u vjerovanju i ponašanju kada se njima to dozvoljava. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, koji od svih ljudi ima najpotpuniji iman (vjerovanje), bio je najprivrženiji šerijatu i njegovoj primjeni i ispravio je grešku onoga koji je pomislio da su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dozvoljene neke zabranjene stvari jer mu je sve oprošteno (jer je bez grijeha).[12]
  6. Hadis koji prenosi Omer b. El-Hattab potvrđuje legitimnost analogije (kijasa) i spajanje dva pitanja u jedan propis zbog postojanja sličnosti među njima. Sličnost se ogleda u sljedećem: kako god prilikom ispiranja usta vodom postoji opasnost da će voda ući u grlo, a zatim u želudac, i tako pokvariti post, isto tako opasnost je prisutna i kod poljupca, koji može dovesti i do većeg čina, odnosno do spolnog općenja, koje također kvari post. Ali, ako jedna od ove dvije opasnosti ne kvari post, onda i druga mora imati isti tretman.[13]


Sankcija za onoga ko ne posti u ramazanu

Ebu Umama el-Bahili, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Dok sam spavao, došla su mi dvojica ljudi i uzeli me za nadlakticu, pa su me donijeli do krševitog brda i rekli mi: ‘Popni se!’ ‘Ja to ne mogu’, rekao sam. ‘Mi ćemo ti olakšati’, rekli su. Počeo sam se penjati i kada sam bio nasred brda, čuo sam glasove, pa sam upitao: ‘Kakvi su ovo glasovi?’ ‘Ovo je urlikanje stanovnika Vatre’, odgovorili su. Zatim sam doveden do ljudi koji su bili okačeni za svoje tetive, poderanih vilica iz kojih je tekla krv. Upitao sam: ‘Ko su ovi?’ ‘Ovo su oni koji su prekidali post prije vremena (iftara)’, odgovorili su.” Hadis bilježi En-Nesai, a El-Hakim ga smatra autentičnim.[14]

Pouke i propisi

10.Hadis potvrđuje postojanje kaburskog azaba (patnje), a ona je potvrđena Kur’anom, sunnetom i konsenzusom islamskih učenjaka, tako da je imam Ahmed, Allah mu se smilovao, rekao: “Postojanje kaburskog azaba je istina koju negira samo onaj ko je zalutao i koji druge odvodi u zabludu.”[15]

11.Kaburska patnja odnosi se na tijelo i dušu, na način koji poznaje samo Uzvišeni Allah. Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Mezheb (pravac) prvih generacija i imama ovog ummeta jeste da se umrli nalazi u blagostanju ili patnji, a to se dešava duši i tijelu. Nakon što duša napusti tijelo, ona se nalazi u blagostanju ili patnji i ponekad se spoji sa tijelom, pa tijelo zajedno sa dušom doživi blagostanje ili patnju. Zatim kada bude Kijametski dan, duše će biti vraćene u tijela i ustat će iz svojih kabura Gospodaru svih svjetova.”[16]

12.Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, u snu su pokazani neki oblici kaburske patnje, a snovi vjerovjesnika su istina, i oni su dio objave.

13.Hadis ukazuje na žestinu kaburske patnje i musliman od nje treba strahovati, te izbjegavati uzroke koji dovode do ove patnje i pridržavati se onoga što štiti od nje.

14.U hadisu se nalazi žestoka prijetnja onome ko se svjesno i namjerno, bez opravdanog razloga, iftari prije iftarskoga vremena. To se ubraja u velike grijehe i za to slijedi žestoka patnja.

15.Ako žestoka kazna sljeduje onoga ko se iftari prije zalaska sunca, još je preče da ona zadesi i onoga ko ne posti ramazan ili neke dane u njemu, bez opravdanog razloga zbog kojega mu se to dozvoljava. Ko je uradio nešto od ovoga, treba se što prije iskreno pokajati kako ne bi doživio žestoku patnju u kaburu.


Vrijednost požurivanja sa iftarom

Uzvišeni Allah kaže: “…zatim postite sve do noći…” (El-Bekara, 187)

Sehl b. Sa‘d prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ljudi će biti u dobru sve dok budu požurivali sa iftarom.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[17]

U predanju koje bilježi Ibn Madža, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ljudi će biti u dobru sve dok budu požurivali sa iftarom. Požurujte sa iftarom jer ga jevreji odgađaju.”[18]

A u predanju Ibn Huzejme i Ibn Hibbana navodi se: “Vjera će biti jasna sve dok ljudi budu požurivali sa iftarom. Jevreji i kršćani ga odgađaju.”[19]

U drugom predanju kaže se: “Moj će ummet biti na mom sunnetu (slijediti moju praksu) sve dok sa iftarom ne bude čekao zvijezde (tj. tamu noći).”[20]

Ebu Atijja el-Hemdani, Allah mu se smilovao, kaže: “Mesruk i ja ušli smo kod Aiše, radijallahu anha, i rekli: ‘Majko vjernika, šta misliš o dvojici Muhammedovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba: jedan od njih požuruje sa iftarom i namazom, a drugi odgađa iftar i namaz?’ Upitala je: ‘Koji od njih dvojice požuruje sa iftarom i namazom?’ Rekli smo: ‘Abdullah (Ibn Mes‘ud).’ Rekla je: ‘Tako je postupao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.’” Ebu Kurejb je dodao: “Drugi je bio Ebu Musa.” Hadis bilježi Muslim.[21]

Enes, radijallahu anhu, kaže: “Nikad nisam vidio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je klanjao akšam prije nego što se iftario, makar sa gutljajem vode.” Hadis bilježi Ebu Ja‘la, a autentičnim ga smatra Ibn Hibban.[22]

Amr b. Mejmun el-Evdi, radijallahu anhu, kaže: “Muhammedovi su ashabi, radijallahu anhum, od svih ljudi najviše požurivali sa iftarom i odgađali sehur.” Predanje bilježi Abdurrezzak.[23]

Pouke i propisi

16.Sunnet upućuje da je poželjno požuriti sa iftarom ako se utvrdi zalazak sunca na osnovu viđenja, ili izjave pouzdane osobe ili preovladava mišljenje da je ono zašlo[24], a to je i praksa ashaba, radijallahu anhum. Ibn Abdul-Berr, Allah mu se smilovao, kaže: “Učenjaci se slažu da kada nastupi akšam-namaz, nastupilo je i vrijeme iftara za postača, svejedno postio nafilu ili obavezni post. Također, učenjaci su zauzeli jednoglasan stav da se akšam-namaz ubraja u noćne namaze, jer Uzvišeni Allah kaže: ‘…od tada postite sve do noći…’ (El-Bekara, 187).”[25]

17.Požurivanje sa iftarom dokaz je postojanja dobra kod onoga ko požuruje sa njim i odlazak dobra od onoga ko ga odgađa.[26]

18.Jedna od odlika ovog ummeta jeste požurivanje sa iftarom kako bi se razlikovali od sljedbenika Knjige, jevreja i kršćana, jer oni odgađaju svoj iftar dok se ne pojave zvijezde.[27] Razlikovanje od sljedbenika Knjige predstavlja jedan od važnih principa u našoj vjeri i on je ustanovljen brojnim dokazima. Hadis je dokaz odlikovanosti ovog ummeta i njegove prednosti nad ostalim zajednicama i zato je oponašanje nevjernika grijeh.

19.Odgađanje iftara dokaz je udaljenosti od Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta i izmišljanja novotarija u vjeri.

20.U ovim hadisima nalazi se odgovor šiitima i njihovim sljedbenicima koji odgađaju iftar od zalaska sunca do pojave zvijezda.[28]

21.Obavljanje ibadeta (obreda) u precizno određeno vrijeme, bez dodavanja ili oduzimanja, preventivna je mjera koja sprečava izmicanje i cjepidlačenje u vjeri i odgovara na šejtanske vesvese (šejtansko došaptavanje – zbunjivanje). Jedan vid obavljanja obreda u njegovo vrijeme jeste i požurivanje sa iftarom kada nastupi zalazak sunca.[29]

22.Požurivanjem sa iftarom čovjek pokazuje svoju nemoć pred Gospodarom i na taj način Ga obožava i robuje Mu, jer požuruje sa prihvatanjem Njegove olakšice.[30]

23.Iz hadisa se razumije pokuđenost spajanja posta (dva ili više dana bez konzumiranja hrane), kao i potreba obavljanja iftara prije namaza.[31]

24.Hadisi podstiču na slijeđenje sunneta i napuštanje onoga što je u suprotnosti sa njim. Propast je u ostavljanju sunneta. Kada bi ashabi, radijallahu anhum, doživjeli neuspjeh u nečemu, razmotrili bi šta su propustili od sunneta, pa ako bi otkrili da su propustili neki sunnet, znali bi da je neuspjeh uslijedio zbog tog propusta.[32]

25.Vrijednost ovog ummeta ogleda se i u činjenici da je upućen na slijeđenje sunneta, jer slijeđenjem sunneta zaslužuje se ljubav Uzvišenog Allaha: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ A Allah prašta i samilostan je.” (Alu Imran, 31)[33]

 

Nastavit će se inšaAllah...

             

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl        

Preveo: mr. Ahmed Purdić

 



[1]    El-Buhari, 1826, Muslim, 1106, i ovo je njegova verzija, Ebu Davud, 2384, i Ahmed, 6/44. Treće predanje bilježi Muslim, a četvrto Ebu Davud i Ahmed. Peto predanje bilježi Ibn Hibban, 3545. Aišine riječi: “Li erebihi”, tj. svoju želju, potrebu – većina učenjaka hadisa prenosi sa fethom na harfovima elifu i ra, i ona znači: njegova potreba. Ovo značenje preferirao je i El-Buhari. Neki učenjaci hadisa ovu riječ prenose sa kesrom na elifu i sukunom na harfu ra, i ta riječ se koristi da označi potrebu, ali i muški spolni organ. Vidjeti: En-Nihajetu fil-garib, 1/36, i Tuhfetul-ahvezi, 3/351.

[2]    Muslim, 1107, Ibn Madža, 1685, i Ahmed, 6/286.

[3]    Muslim, 1108, a slično predanje bilježi i Malik, 1/291.

[4]    Ebu Davud, 2385, Ed-Darimi, 1724, Abd b. Humejd, 21, Ibn Hibban, koji ga smatra autentičnim, 3544, kao i El-Hakim koji kaže da zadovoljava El-Buharijeve i Muslimove uvjete, a sa njim se slaže i Ez-Zehebi, 1/596, kao i Albani, Sahih Ebi Davud.

[5]    Et-Taberi u svom Tefsiru, 2/168, kaže: “Riječ ‘mubašera’, odnosno dodir, u govoru Arapa upotrebljava se za dodirivanje kože sa kožom, a ‘bešeretu er-redžuli’ označava čovjekovu kožu.” Vidjeti: Fethul-Bari, 4/149.

[6]    Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, bilježe ga El-Buhari, 7054, i Muslim, 1151.

[7]    Ovo predanje bilježi Ibn Huzejma u svom Sahihu, 1897. Vidjeti: Fetava Ibn Baz, Kitabud-da‘va, 2/164, Medžmuu fetava ve resail Ibn Baz, 15/315.

[8]    Vidjeti: Fetava Ibn Baz, Kitabud-da‘va, 2/164, Medžmuu fetava ve resail Ibn Baz, 15/268–315, Ibn Džibrin, Fetava es-sijam, 54.

[9]    Vidjeti: Šerh Ibn Bettal, 4/56, Minhatul-Bari, 4/364, i Tuhfetul-ahvezi, 3/350.

[10]  El-Mufhim, 3/165.

[11]  Vidjeti: Šerh En-Nevevi ala Muslim, 7/219.

[12]  Slična tome je ideja koja nekome može naumpasti na osnovu hadisa o čovjeku koji se po treći put pokajao, pa mu je Uzvišeni Allah rekao: “Radi šta hoćeš, oprostio sam ti!” El-Kurtubi kaže: “Ta ideja je pogrešna, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ja sam, doista, među vama najbogobojazniji i najviše Ga se plašim’, a postoji i općepoznati konsenzus islamskih učenjaka da obveznik ne može biti oslobođen šerijatskih zaduženja ukoliko i dalje postoje uvjeti obveznosti…” El-Mufhim, 3/164–165.

[13]  Mealim es-sunen bihamiš Ebi Davud, 2/780.

[14]  En-Nesai, El-Kubra, 3286, Et-Taberani, El-Kebir, 8/157, i Musned Eš-Šamijjin, 577, te El-Bejheki, 4/216. Autentičnim ga smatraju Ibn Huzejma, 1986, Ibn Hibban, 7491, i El-Hakim, koji je rekao da zadovoljava Muslimove uvjete, a sa njim se slaže i Ez-Zehebi, 1/595.

[15]  Ibnul-Kajjim, Er-Ruh, 57, El-Lalikai, Es-Sunna, 6/1127, i El-Bejheki, Isbatu azabil-kabr, 1/110.

[16]  Er-Ruh, 52, i Medžmuu fetava, 4/282.

[17]  El-Buhari, 1856, i Muslim, 1098.

[18]  Ibn Madža, 1698.

[19]  Sahih Ibn Huzejma, 2060, i Sahih Ibn Hibban, 3503.

[20]  Ovo predanje bilježi Ibn Huzejma, 2061, a autentičnim ga smatraju Ibn Hibban, 3520, i El-Hakim, koji kaže da ispunjava El-Buharijeve i Muslimove uvjete, a sa njim se slaže i Ez-Zehebi, 1/599.

[21]  Muslim, 1099, Ebu Davud, 2354, Et-Tirmizi, 702, En-Nesai, 4/144, i Ahmed, 6/48.

[22]  Ebu Ja‘la, 3792, El-Bezzar, 984, i El-Bejheki, 4/239. Autentičnim ga smatraju Ibn Huzejma, 2063, i Ibn Hibban, 3504–3505. El-Hejsemi u Medžmeuz-zevaidu, 3/155, kaže: “Prenosioci hadisa koji bilježi Ebu Ja‘la su prenosioci Sahiha.”

[23]  Abdurrezzak, 7591, i El-Bejheki, 4/238, a autentičnim ga je ocijenio Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 4/199.

[24]  Tevdihul-ahkam min Bulugil-meram, 3/153.

[25]  El-Istizkar, 3/288.

[26]  El-Istizkar, 3/153.

[27]  Fethul-Bari, 4/199.

[28]  Fethul-Bari, 4/199.

[29]  El-Mufhim, 3/157, i Tuhfetul-ahvezi, 3/314.

[30]  Tuhfetul-ahvezi, 3/315.

[31]  Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/311.

[32]  Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/310–311.

[33]  Tuhfetul-ahvezi, 3/316.

Podijelite ovaj sadržaj...

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Aktuelno

Izdvojena pitanja

Ko je na portalu: 439 gostiju i nema prijavljenih članova

Copyright C 2006-2013 MINBER.BA Sva prava pridržana. Designed by bihinternet@gmail.com